Povijest navijanja za NK Dubravu počinje krajem 80-tih godina prošlog stoljeća. Tada na starom igralištu u Međugorskoj počela se okupljati ekipa koja je pružala glasnu podršku igračima Dubrave. Već u to vrijeme bili su prisutni transparenti, palile su se baklje, dimne i tada vrlo popularni raketni motori. Za to razdoblje se može reći da se radilo o neorganiziranom navijanju, kvartovskoj šprehi navijanja za klub iz kvarta, ali su svakako bili udareni temelji za kasnije nastajanje navijačke skupine Rebels.

 

Sa osamostaljenjem Hrvatske došla je prilika i za Dubravu da izađe iz sjene nižih liga, tako 1992. godine momčad ulazi u 2.HNL. Iste te godine dolazi i do sve većeg prisustva gledatelja na utakmicama, a sa samim time i navijača koji su odskakivali od ostatka tribina sa ultras podrškom klubu, a istovremeno se radi i himna “Najbolji su dečki naši” koja postaje zaštitni znak kluba. Nužna potreba za imenom grupe rezultirala je sa dva prijedloga i to DUBRAVINI, kao talijanski stil, odnosno REBELS, kao engleski stil imena. Budući da je za vođu bio izabran Brkić, on je inicirao ime Rebels, koje je na kraju prihvaćeno. Utakmice su se pratile u velikom broju, a uslijedila su i gostovanja u Samobor, Karlovac, Špansko, Grabu, Osijek… Druga liga trebala je i Rebelsima poslužit kao zagrijavanje za prvu, budući je bilo izvjesno da će se Dubrava plasirati u najviši rang natjecanja u državi.

 

Povijesni ulazak Dubrave u 1. Hrvatsku nogometnu ligu, Rebelsi su dočekali spremi. Rade se novi transparenti, a pokrenut je i Fan Club u kojem je bilo učlanjeno 500-tinjak navijača. Za utakmice na Klaki tražila se karta više, dok su nažalost gostovanja bila slabo popraćena. Razlog tome treba tražiti u vodstvu skupine, koja je od samog početka usko surađivala sa upravom kluba (tako je iz tog vremena vrlo slikovita pjesma; “Parać, Parać pape-plati burek i ćevape”, koja je davala buseve, a kada je prestala sa takvom praksom i Rebelsi su se prorijedili na gostovanjima. Ovdje svakako treba spomenuti Icu, navijača Dubrave koji je znao solo odlazit na gostovanja, a svakako je jedinstven slučaj u Hr ligi kada je usred mećave stigao na gostovanje u Sisak sa Segestom, te stavio transparent Supporters Dubrava. Igrači jedne i druge momčadi su pritom u čudu stali sa igrom ne vjerujući u fanatičnost navijača Dubrave.

 

Toliko dugo očekivana prva liga za Dubravu nije bila plodna, pa je tako klub sa Klake uspio uknjižiti tek sedam pobjeda tokom prvenstva. Sama igra nije Rebelse obeshrabrila, pritom je podrška bila neupitna, a zabilježene su i neke velike pirotehničke fešte, kao primjerice na utakmici sa Dinamom. Te sezone Sportske Novosti donose veliki osvrt prvenstveno na Rebelse, ali i na ostale navijačke grupe, pod naslovom “Rebelsi najluđi navijači u Hrvatskoj”. Prvenstveni razlog tome je bilo to što su navijači Dubrave bili pojam kompaktne ekipe, a svakako dokaz rešpekta, pa možda i straha je činjenica da su tek oni najodvažniji dolazili na Klaku. Tako je zabilježen dolazak Torcide (većinom pripadnici Zg podružnice, šimunci, te dio ekipe Torcida Trogir), te mala skupina BBB-a sa tek dva transparenta (Mad Team Kvatrić i Bad Blue Boys Zagabria). Svakako ostaje u pamćenju i aktiviranje dimnog tromblona, za kojeg se inače prvotno nije znalo dali je dimni ili bojni, grudanje igrača Hajduka, posebice Koznikua koji je tom prilikom dobio i nekoliko šampita u glavu, a treba spomenuti i krcatu tribinu na spomenutoj utakmici sa Hajdukom koja je u jednom trenutku puknula pod vibracijama raspjevanih Rebelsa.

 

Dubrava je taj premijerni nastup u 1.HNL završila na pretposljednjem mjestu ispred Radnika iz Velike Gorice sa osvojenih 23 boda. Nakon ovog premijernog neuspjeha sve je krenulo nizbrdo. Planovi o gradnji stadiona ostali su samo na maketi i projektu. Čim je nestalo financija, igrači su se rastrčali kao rakova djeca, pa tako i Dubrava kao klub pada sve niže i niže. Svi ti tragični događaji u klubu i oko njega odrazili su se i na Rebelse, koji se ubrzo raspadaju. Uslijedile su godine “suše” u klubu, bez podrške svojih najodanijih navijača, sve do 1998. godine kada je Dubrava izborila nastup u 16 finalu Hrvatskog Nogometnog Kupa. Na gostovanje sa Moslavcem u Popovaču odlazi 9 pripadnika Rebelsa, i ova utakmica se smatra novim početkom grupe. Iako tih godina, Dubrava nastupa u 1. zagrebačkoj ligi Rebelsi prate klub na svim utakmicama, što samo dokazuje da su postavljeni novi zdravi temelji grupe.

 

U ovom novom razdoblju grupe svakako se treba spomenuti nekoliko spektakularnih (za ovu ligu se svakako tako mogu nazvati), pirotehničkih izvedbi, prekida utakmica, te nereda kada su u Ivanjoj Reci sa istoimenim klubom bili napadnuti igrači i redari, te se utakmica zbog tučnjave nije završila. Dubrava u sezonu 2006/07 sa svojim ulaskom u 4.ligu penje se prema prvoj HNL gdje i pripada kao i njeni vjerni Rebelsi, koji sa pjesmom poručuju :“Za Dubravu živim, za Dubravu pjevam, gdje igrate tu smo i mi. Zato igrajte sada, pobjeđujte vi neka znaju svi o Dubravi!”